01.12.2016.

Summer wine

Svaki put kad se desi, saznam nešto novo o sebi ili svijetu oko sebe. Jednu stvar uvijek samo potvrdim. Znala sam uvijek. Samo je ljubav bitna i samo ona nas pokreće. Ostatak vremena se ubjeđuješ da si ok i bez tih tričarija jer je samozavaravanje najlakši put. Ne misli na to. Danas osjećam da nemam više kuda.
Polulevel u nikuda.

28.11.2016.

San neki loš, dan gori još, u lošu vijest se sastave

Voljela bih da si tu, da me utješiš. Loš sam dan imala prekjučer, mada se tuga danas desila. Tuga je pogubna samo dok je ne procesuiraš a ja sam svoje snove u subotu sahranila. Danas sam ih ubila. Sutra ću da pravim nove. Ma ne moraš ni dolaziti. Znam da ti nije stalo i da ne bi znao kako da me utješiš. Utješit ću se sama. Snovi su moji takvi, jedni umru da bi se drugi rodili.

Inače, dala sam otkaz danas. Živjeli počeci, makar ih bilo sto.

25.11.2016.

Kući, kad nemam gdje

Na produženi vikend kući sam sa sobom ponijela posao u mislima. Ponijela sam razočarenje, nemoć, tugu. Vrlo čudne stvari su se izdešavale. Jedino što je u svemu olakšavajuće jeste to što je cijeli naš tim izlagan pa smo zajedno u tome. Svako sranje je lakše kad u njemu nisi sam. I onda nam je osoba, za koju smo se uhvatili kao za slamku spasa, rekla smiješne uvjete rada. Mislim da neće moći. Radila sam bez plate godinu dana, tri mjeseca za 300 KM puno radno vrijeme, 4 mjeseca za 500 KM 52 sata sedmično i dosta je više povijanja kičme. Vjerujem da je najveća mogućnost da nam fino svima zahvali što smo bili tu i pošalje kućama iako...u ovako kratko vrijeme i bez iskustva u tom poslu, mogao je vidjeti da smo sposobniji svi posebno, od osobe koja je vođa tima. Tu eto, leži malo nade. Nade jer - iako sam izmanipulisana i uz pokušaj izrabljivanja, posao takav kakav je i dalje predstavlja jako dobru priliku.

Kod kuće magla vlada danima, sedmicama, mjesecima. Podigne se nekad iza podne.
Napravili su branu, valjda će sad tako...


Stariji postovi