Postapokalipto

The things men never talk about are the things that drive him crazy.


28.03.2017.

Kuda ideš kad nemaš gdje?

Prestala sam pušiti ponovo, ali evo me jednu ugasila i drugu pripalila odmah, nešto pokušavam sebi olakšati. Nisu cigarete za mene, kad ispušim po osjećaju se vraćam stolici jer mi se vrti kao da sam obišla šest krugova zaredom na vrtešci. Negdje sam pročitala da to znači da su mi krvni sudovi suženi ili se suze cigaretama uglavnom mi raja na to kaže da se ne bi trebalo dešavati.

Kako god, počela sam osjećati okus hrane i imam osjećaj da ću se večeras konačno naspavati iako sam cijeli dan bila mrska i nevoljna i umorna i bezvezne šale su me uspjele povrijediti.

Kad upoznajem nekoga, odnosno kad imam želju upoznati nekoga izvan onih dosadnih formi o tome gdje živi, čime se bavi i koji broj cipela nosi, volim postaviti neko bezvezno pitanje koje će mi reći mnogo više od činjenica o toj osobi.
Voliš li biti sam?
Na koje mjesto si oduvijek želio otići?
Čega te je najviše strah?
Znaš li oprostiti?
Šta te ujutro pokreće, kad se čini da je sve u mraku?

Onako random, mogla bih ovo do jutra nabrajati.

26.03.2017.

Ljubav tvog života si ti.

Tebi je godina dovoljno da si već mogla i trebala naučiti voljeti se, a ipak sebi ujutro odrazu u ogledalu kažeš da si odvratna. Mrziš svaki dio svoga tijela i utješiš se jedino mislima o tome kako ćeš jednog od ovih dana na pravu dijetu ili na plastičnu operaciju ili na ispiranje mozga pa da više ne govoriš samoj sebi kako ti je užasno u sopstvenoj koži.

Svaki put se užasnem kad te čujem kako o sebi govoriš, da si debela, ružna i smotana, da nekad misliš kako te niko ne može voljeti i da nema ni zbog čega. Onda se iz petnih žila trudim da te uvjerim kako nisi debela nego ne možeš promijeniti svoju građu i da mnogo momaka voli djevojke sa raskošnim oblinama a Boga mi svaki, djevojke sa velikim sisama. I ti imaš odličan stil oblačenja, mnoge djevojke svakodnevno izlaze iz kuće izgledajući kao smlate a tebi je svaka dlaka na svom mjestu i suknjica, hulahopke, košuljice, haljinice, topić sve. Osim toga, srce ti je kao kanta, koliko te ja znam, ti ne pojmiš osjećaj ljubomore ili škrtosti prema ikome, samo te baš to često zna zeznuti jer ljudi to vide i umjesto da cijene - oni iskoriste. Također si naivna i lakomislena kao 17godišnjakinja i još uvijek ne znaš ni šta ne želiš a kamoli ono što želiš te ti ja moram to govoriti dok ti govoriš da nije tako nego drugačije. A jeste, i trebaće možda još par razgovora da to naglas priznaš objema, jer si tek počela sa projektom: biti iskrena prema sebi i drugima.

Ti si jedna prekrasna upadljiva neklasična dama koja je samo previše zbunjena i nije se naučila voljeti na vrijeme , ili možda nije imala uz sebe ljude koji bi joj pomogli u tome. Znam taj osjećaj, ni ja sebe nekada nisam voljela, ali sam imala sebe, i imala sam druge koje sam slušala, dok sam izgradila kulu u kojoj ću biti sretna sama sa sobom. Ti od sebe grčevito pokušavaš pobjeći i u toj utrci ne možeš podnijeti biti sama pa onda izbivaš nonstop iz kuće, ideš bilo gdje i bilo s kim, radeći bilo šta što ponekad bude baš nepromišljeno i glupo pa se onda razočaraš još više i u druge i u sebe.

Tako bih ti voljela pomoći, premda nikad nisam bila bogzna kako nadaren motivator niti kvazipsihoterapeut, da shvatiš kako si dobra osoba i da to u sebi ne trebaš uništiti nego se samo zaštititi. Zapamti, drugi će te cijeniti tek kad se vidi da ti cijeniš sebe.

26.03.2017.

Futrola

Jednom si plakala tri dana gotovo neprestano zbog toga što te povrijedio prvi momak kojeg si zavoljela toliko da pomisliš da je on sve što si tražila u životu. To je bilo tako davno, da su i ptice po granama zaboravile za taj osjećaj, iako si ga uspjela preboljeti tek godinama poslije. Ta su tri dana bila okidač za strah kojem si poslije dala brutalno netačan naziv i ti a i oni koji su te (trebali) dobro poznavati - sposobnost da preboliš bilo koga za dva mjeseca. To je izgledalo fascinantno i tebi i drugima sa strane, kao da imaš supermoć a zapravo je bila stvar samo u što bržem prepoznavanju osobe koja će te povrijediti i momentalnog prekriživanja iste po svim osnovama. Strah od vezivanja i predavanja nekome.

Nikada ponovo nisi pomislila za nekog muškarca da može biti ono s početka, sve do sad. Čvrsto vjeruješ da je još jako rano za taj osjećaj ali u isto vrijeme znaš da je bilo milion načina da se dosad pokaže suprotno a iz nekog razloga, ni u jednom momentu nije. I sada te je uhvatio poseban strah, da to neće biti to a tebi će opet trebati tih nekih 8 godina da lakog srca izađeš iz toga.

I iz tog straha, glave pune mislima o njemu, srca punog strepnje od nečega što će pokvariti sve i duše pune ovih neopisivo sretnih zadnjih dana - rodio se osjećaj koji ti ne da da spavaš i da jedeš, pa si ti koja ne zna za nesanicu prvi put u životu 10tak dana u vrtlogu iste i smršala si, jer jedeš uglavnom njegove osmijehe i poljupce. Od tebe ostala samo futrola.
Strah te je koliko si sretna, jer imaš osjećaj da neko gleda i samo čeka da vidi jesi li zagrizla dovoljno, pa da ti sve uzme.


Stariji postovi


Apokalipto sviraju
40645

Powered by Blogger.ba