Postapokalipto

The things men never talk about are the things that drive him crazy.


28.05.2017.

Kako zraćišš

Vrlo neobičan fenomen se dešava kad nađeš nekoga i više te niko drugi ne zanima - te ti odjednom pljušte sa svih strana susreti, poruke i pozivi na kafe, šetnje i kojekakve aktivnosti. Eto, baš sad sam naumpala ovom jednom iz Bugojna te mi se javlja svaku drugu noć iako ja odgovaram na svaku njegovu treću poruku i u Bugojnu me nema ni u pričama. Ili ovom drugom s kojim sam se na prekide čula pola godine, neuspješno se dogovarajući da se upoznamo čim on dođe iz Čekrčića u Sarajevo i haman je došao jedno 6 puta, al zamalo. Ili ovom trećem s kojim sam imala sasvim fin izlazak, koji se iz nekog nepoznatog razloga nije ponovio. Ah da, nakon što je čuo da živim s cimerkom, sve što je želio nakon te jedne kafe jest da ga pozovem u stan kako bi se "bolje upoznali", jer buka u kafićima, ili takve ometajuće aktivnosti za upoznavanje. Kolege s posla neću nabrajati.

28.05.2017.

Ne brojim godine

Za dane koji traju beskrajno ispunjeni ništavilom beskorisnosti, ljenčarenja koje umara i neizdržive želje da samo prođe, trebaju izmisliti neke posebne tablete. Eh, možda su već izmišljene, otkud ja znam.

Ne padne li vam na pamet koliko vremena, koliko života trošimo čekajući na standard koji bismo konačno upijali takav kakav jeste kao život kakav smo sve vrijeme čekali da počne. E, samo da završim srednju, sve će biti lakše. Samo da dam uslov za drugu godinu, jer inače vjerovatno fakultet nije pravi izbor za mene i onda ću odabrati nešto drugo. Samo da završim ove tri godine, škola me više neće vidjeti. Samo da mi je odraditi pripravnički, počeci su najteži. Eh, samo bih još mogla master završiti, pa da kažem da je to to što se tiče mog profesionalnog usavršavanja. Sad samo da nađem neki posao da se mogu izdržavati, pa ću uz njega tražiti nešto bolje.

Umorilo me je čekanje, želim početi živjeti. Na toj tezi počiva moj malecki nagovještaj odluke, koju još i ne nazivam tako jer želim najviše što mogu okusiti neizvjesnost trenutka u kojem sam i živjeti ga, ne misleći na to čemu vodi današnja odluka u narednih pet godina. Život s godinama ne postaje lakši za živjeti, niti jednostavniji, upravo naprotiv. Šteta samo što ponekad treba tako dugo vremena da to shvatimo.

26.05.2017.

(im)possible

- Znaš što te ne pitam? Zato što sam ti rekla svoje mišljenje i ja sam uz tebe šta god da odlučiš. Sretna sam ako si ti sretna, samo promisli jesi li spremna na ono što može izaći iz te priče a kad-tad će morati izaći? Lako je drugima da kažu, Sharpy, uživaj i slušaj srce, baš te briga - kad ne gledaju toliko duboko u sve to kao ja. Lako se zajebavati sa bilo kim kad samo ti možeš biti povrijeđena, ali ti znaš da kod tebe nije takva situacija. Moraš razmisliti i odlučiti, jesi li stvarno spremna na ono što će se desiti?

Mrzim što moram priznati da je u pravu. I znate šta, samo najbolja prijateljica će vam reći tako ružnu stvar kao što je istina. Lakše je gutati tuđe podrške kad ti gode nego gorke činjenice protiv kojih nemaš jači argument od toga da si se silno zaljubila. A ponekad, ljubav stvarno ne može ispred svega. I tek tako, ponovo ne bih jela više ništa do kraja života. Mislim da imam oko 56 kilograma.

Kako da pustim? Kako da ne pustim?


Stariji postovi


Apokalipto sviraju
45562

Powered by Blogger.ba