28.09.2016.

True story

Amila i Ermin su se upoznali u studentskom domu. Ona se njemu jako svidjela i odmah ju je pozvao na kafu. Njoj se nije sviđala njegova predugačka, čupava kosa, vrećasta odjeća, višak kilograma, njegovi glupi vicevi, muzika koju je slušao i navike koje je imao:previše je pušio cigarete, pio i počesto s društvom motao travu. Ona je bila klasična štreberka kojoj je glavni cilj bio da završi fakultet u roku i sa najboljim ocjenama. Tog vikenda su joj sve (obje) drugarice otišle kućama i ona je iz dosade prihvatila poziv na kafu.

Uglavnom, mrzi me izmišljati detalje u ova doba, al' u narednih godinu dana oni su bili u vezi u kojoj je ona s vremena na vrijeme pokušavala da raskine ali je on uvijek iznova ubjeđivao, molio, vraćao kako je znao i umio. Nakon godinu dana stvari si se, kao da su u nekom čizi romantičnom filmu - mada sa ovakvom pričom ne znam sa sam kakav gledala - ili kao da sam ja ovo sad izmislila a nisam, počele slagati: ona je počela da ga gleda drugim očima. Ermin je smanjio pijanke i duvanje vutre, ošišao se, smršao i...šta znam, prestao pričati glupe viceve. Mora da je vidjela u njemu i nekih plemenitih osobina koje se na čupavom, napušenom, pijanom Erminu nisu primjećivale; uglavnom je dočekao da se zaljubi u njega i baš, baš ga zavoli. Kasnije su stvari išle tokom: magistrirao on, našao posao, magistrirala ona, našla posao, vjenčali se i eno ih...žive i pričaju okolo koliko mu je trebalo da je smuva.

26.09.2016.

Ss

Ma daj Boga ti, kako možeš poželjeti nekoga, tripu izašli eto?! Haj što mi to daje do znanja nego me još pita jesam li ja njega poželjela. Nisam jarane i neću da se hihićem dok te lažem da jesam. Sve mogu slagati ali emocije ne.

I usput, jednom sam negdje pročitala da, kad nekoga nazivaš sa "ljubavi" - to se izjednačava sa "volim te". Jel to vama isto? Meni je nešto baš ostalo urezano i dobro gledam uvijek koga ću tako osloviti. POGOTOVO KAD SU MOMCI u pitanju. Kakva šala, Boga ti. Kako je krenulo, ovaj će me sutra pitati volim li ga :(. A jesam malo bezobrazna, ista bih bila da sam zagrijana ko on, samo što bih krila ko zmija noge.

Pomišljala sam da GA zovem opet danas. Onda sam skontala da nakon tog razgovora od produktivnosti nd bi bilo ništa jer bih ja bila puna helija i ko će se onda spustit na tlo. Ipak, kamen na srcu je stao i pritiska me, nije normalan nikako. Nedostajanje level over 9000.

Završila sam oko jedan ovaj posao, pa sam gledala idel mi krv na nos ili usta od muke. Boli me sve. Čini mi se da ne mogu sad ni zaspati. I kad pitam frajericu, kako bona ti ovo radiš uvijek iznova, kaže šta ću, žao mi Amila, nema nikoga da mu hoće raditi ovo. Pa rekoh, Amil prima platu a ti svoje nisi dobila ima 5 mjeseci. Kako ti tebe nije žao? Eh, neće moje oči više Amila vidjeti, kopanje je za ovo mila majka.

Eto, neki dan bila kod ovih bivših kolegica, izgrliše me a svaka druga prehlađena, evo i mene hvata pa se ne dam. Moraću vidjeti gdje mi je brat, on je u prvim redovima kad su valunzi kakvih gripa i to.

Jedva čekam sutra. <3

25.09.2016.

Honorarni posao dovodi do samoubilačkih misli.

Ovo je suludo koliko je posao naporan. Usput, izgleda da mi je "suludo" postala nova omiljena riječ - uvijek se sa smiješkom sjetim one svađe sa bivšom mi šeficom. Nemam kud. Ubijena sam, a dosla sam do pola, nakon dva dana rada. Rok mi je do 11 ujutro ali s mojim planovima, rok mi je pomjeren za jedno 3 sata ranije. Toliko sam se pokajala što sam ovo prihvatila, ne mogu to opisati. Gledam ove prozore, s pjesmom bi ih sad glancala. Gledam suđe, rado bih ga oprala. Usisala, raspremila sve da blista. Ma tako mi suludosti, učila bih za kakav ispit i plesala od radosti. Umjesto toga moram sjediti za laptopom i ćuliti svoje nagluhe uši do iznemoglosti.

Sunce grije u inat, tako predivno. Jeblo sebe. Tužno skroz.


Stariji postovi