Postapokalipto

The things men never talk about are the things that drive him crazy.


18.03.2017.

Krc

Ima jedan skroz patetičan citat koji priča o tome da je najtiši zvuk na svijetu, zvuk polomljenog srca. "Polomljenog". Nisam čula da je od toga neko nekad umro, znači idemo dalje.

Bez zezancije, cijeli dan mi je trnula i drhtala lijeva ruka i noga i srce tuklo kao da sam napušena. Sjetim se maloprije da popijem vode jer od jučer nisam ni kap unijela u sebe i evo profunkcionirah.

Jednom sam nešto dokazivala prijateljici i naletjevši na sliku jednog momka, kažem joj kako eto, ovako izgleda moj tip momka, kad bih po slici ocjenjivala. Ne samo zbog izgleda, nego i zbog izraza lica i načina na koji se namjestio tokom slikanja. I poslije ja nekim vradžbinama navedem njega da se javne pa se stanemo čuti kad u neko doba skontam da mi frajer neprestano šalje svoje slikice na kojima se pući, kao on meni šalje poljupce a ono pet slika zaredom, pa baš si ti mislio na mene od jutros ili od prije mjesec, kad li je već koja slika nastala. A spika mu 50% smajliji, 20% propale fore i 30% "šta ima, šta se radi, evo ništa kotebe, čuj ja da dođem u Sarajevo haj ti u Tomislavgrad kod mene, ne da se meni tam" i tako se nikad ne upoznamo i ja shvatim da sam bila glupa što sam ikako mogla pomisliti da preko jedne slike umijem odrediti da li bi mi se svidio neki momak.


Apokalipto sviraju
40646

Powered by Blogger.ba