.

Ja lebdim. Sve sam lakša što me više boli. Pomalo drhtim iako nikad ne drhtim. Nešto čudovišno i zlo se nadvilo nad mnogo osoba koje volim (a osoba koje ja volim nema baš previše) i moje optimistično JA, koje je uvijek pobjeđivalo sve druge JA u meni, osjeća da nema još mnogo kud. Danas su svi ili bolesni ili umrli ili nesretni.
Nekad će vjerovatno biti malo bolje da bi poslije toga bilo još gore. Eh kakav krug života.

Nije mi oslonac ništa lijepo od prije. Nijedna uspomena nije dovoljno jaka da me utješi. Kako bi i utješilo kad je prošlo?! Od toga nema više vajde. Znam samo da nekada nije bilo ovog čudovišta u grudima i da sam mogla gutati dah bez problema. Znam da sam se nekada mogla radovati ljetu i da me mogao zadiviti oblik oblaka ili kovitlac lišća. Hrana je imala ukus a stvari su imale boje. Znam da je, otkako je počela ova 16-ta, sve krenulo nizbrdo, sve i ako ni dotad nije bilo bajno. Znam da niz nikako ne prestaje a godina je tek na pola. Tek na pola…

sshharpy
Stranac u vlastitom tijelu koji se bori protiv sebe i svih a istovremeno brani obje strane.

Komentariši