Postapokalipto

The things men never talk about are the things that drive him crazy.


07.11.2017.

Smiješno čudno

Smiješno je čudno kako provedeš toliko vremena boreći se sa sobom, ometen predrasudama, predstavom o svijetu koju ti prikažu roditelji kroz svoju prizmu svega što su njih naučili njihovi roditelji naučeni onim što su usvojili od svojih roditelja...shvataš?? Ništa to nije tvoje i to to kroz život razmičeš pred sobom, poput nekakvog gustog šiblja koje ti je na putu do fantastičnog pogleda na svijet s vrha najveće planine na svijetu i, čini ti se, eto samo malo da razgrneš, pa si uspio izaći na čistac, onda te društvo u osnovnoj i srednjoj stane oblikovati pa se izgubiš u ogledanju u očima drugih ljudi, ljudi koji ti nisu ni bitni ali si toliko jebeno nesiguran da ti je stalo do toga toliko više nego što bi trebalo biti. Dok prođeš fakultet, prve velike ljubavi i prve poslove, malo se osamostališ od roditelja i kreneš sužavati krug prijatelja oko sebe, šiblje se ponovo malo ko počne rasčišćavati.

Ako ti je baš stalo do toga i nađeš načina kako, sješće ti nekoliko stvari na mjesto, npr: da si puno ljepša nego što si mislila, da nisi baš toliko pametna kao što si mislila, da nisi toliko povodljiva kao što si mislila i da ćeš umrijeti naivna jer vjera u ljude na prvi pogled nije navika koja se stiče nego navika s kojom se umire.

Dođeš do stadija kad si zagrebala po odgovoru na pitanje, ko sam ja? bez maminih i tatinih lekcija o tome kako treba živjeti život, bez društva od kojeg si uvijek pomalo odudarala i bez pravolinijskog posmatranja svega sto se može dovesti u pitanje. Sve se može dovesti u pitanje, ako dovoljno dugo razmišljaš o tome.
Jesi li se ikada zapitala, koliko se stvarno poznaješ?


Apokalipto sviraju
64469

Powered by Blogger.ba